Vagina i njezina flora

Vagina
Tkivo vaginalne sluznice
Vaginalna flora

Vagina

Popularno rečeno, vaginu predstavlja cijelo područje vagine i vulve: sve ružičasto i mekano tkivo (tkivo sluznice) te također velika (vanjska) labija ('stidna usna') i mala labija (unutarnja). U unutrašnjosti velike stidne usne i svih malih stidnih usana nalaze se vrlo male žlijezde. Sekret ovih žlijezda (različit od sekreta kože) 'oblaže' ovo područje i stvara tanki zaštitni sloj na urin, bakterije i menstrualnu krv. S obje strane vestibuluma (ulaz u vaginu) nalaze se 2 žlijezde koje proizvode tekućinu tijekom seksualnog uzbuđenja te podmazuju vestibulum kod pripreme za snošaj. Sama vagina je cijev dugačka 8 cm koja se proteže od vestibuluma do cerviksa (otvor u maternicu). S obje strane cerviksa, vagina se proteže u džep nazvan forniks vagine. U forniksima se, posebice u onom na stražnjoj strani, može nakupljati sekret cerviksa i stanični debris.
Sama vagina nema žlijezda, ali se podmazuje sekretom cerviksa. Uobičajeni vaginalni iscjedak ima ugodan, blagi miris i izgleda kao mliječno bijela krema ili je proziran kao bjeljanjak jajeta, ovisno o razdoblju menstrualnog ciklusa.

[povratak na vrh]

Tkivo vaginalne sluznice

Vagina je pokrivena tkivom sluznice koje ju zaštićuje i poprilično je čvrsto. Debljinu ovog tkiva određuje ravnoteža spolnih hormona. Ova ravnoteža se mijenja tijekom menstrualnog ciklusa, trudnoće i dobi. Kod mladih djevojaka i starijih žena tkivo sluznice je debelo samo nekoliko staničnih slojeva. Kod tih žena, ovo tkivo stoga je prilično ranjivo, a ravnoteža vaginalnog okoliša može se lagano poremetiti.

[povratak na vrh]

Vaginalna flora

U vagini (kao i npr. u ustima i crijevima) vrlo mnogo mikroorganizama živi u ravnoteži jednih s drugima i s njihovim domaćinom. To se naziva 'vaginalna flora'. Važno je znati da vagina obično ima kiseli okoliš (nizak pH). Neke žene su čule da su Lactobacillus vaginalis korisne bakterije. Laktobacili – bakterije mliječne kiseline - nazvani su prema svojem svojstvu proizvodnje laktatne (mliječne) kiseline. Oni uglavnom određuju kiselost vaginalnog okoliša. No, ovdje također vrijedi pravilo; što je previše, previše je. Kod nekih žena uočavamo previše laktobacila. Kada je ovo stanje popraćeno tegobama koje nalikuju onima uzrokovanim kandidijazom, dijagnoza se naziva 'laktobaciloza'. Obično se ovim ženama konstantno, i naravno bez rezultata, liječi kandidijaza. Pored laktobacila (štapićaste bakterije) često su prisutne druge bakterije, koki (okrugle bakterije), koje pripadaju crijevnoj flori. Ovo zasigurno nije korisno, ali je prihvatljiva prisutnost određenog broja koka u 'zdravom vaginalnom okolišu' (miješana flora). S nestajanjem laktobacila također nestaje odgovarajuća zaštitna kiselost. U tom slučaju, vaginalni okoliš postaje lužnat (nasuprotno kiselom). Ovaj okoliš potiče prekomjeran rast kokoidnih bakterija što često rezultira infekcijom nazvanom bakterijska vaginoza. Možemo zaključiti da prirodnu zaštitu vagine određuje nekoliko faktora; stanični slojevi sluznice vagine, kiselost u vagini (pH), ravnoteža između prisutnih mikroorganizama i općenito zdravlje žene. Poremećaj ravnoteže u vagini ima nekoliko posljedica. U najgorem slučaju može doći do infekcija i upala. Poremećaje mogu uzrokovati vanjski faktori, kao i faktori unutar tijela (interni faktori) ili kombinacija oba faktora.

[povratak na vrh]